bid me face the east, closed me in questions, built the sky for my dawn

ne mogu baš reći da se ponosim ovim djelom
ali možda se nešto izrodi

mojem umu treba oporavak
i idemo dužim, sigurnijim putem

zato što smo
moj mozak i ja
tako odlučili

mislite li i vi da se sve nekako vrti u krug, ili se to samo meni čini?

Opla. Pa ja sam pogodila korisničko ime.
Jesmo još uvijek tu negdje?

Vidite, otvarala sam još milijune i milijune blogova nakon ovog, ali nijedan me nije inspirirao. Teško je uopće i povjerovati da naziv web stranice može inspirirati, ali pomirite se s tim, tako je kako jest.

Nemate pojma koliko su stvari jasnije.
Ispisala sam se iz škole (volim to ponavljati, u nedogled, ma, zauvijek).
Još uvijek sam nesretno zaljubljena, počelo me ponovno zabrinjavati, nakon što je par mjeseci vladalo burno i napaljeno zatišje.

Ne znam od kud da krenem.

Oh, zaboga, sladunjav se osjećaj pojavljuje u najgorem mogućem trenutku. Povijest se neće sama naučiti.
Ali ne mogu se suzdržati. Pleše mi se.

(Pišem li prečesto postove? Ako da, zaista, nije me briga. Meni se sviđa. Pravi šifrirani javni dnevnik.)



Subota je izrodila mnogo više nego što sam to sinoć znala.
Inspirirala me i za još jedan korak unaprijed, osim na području školovanja.
Sasvim dobro isplaniran korak, bez previše muke, s mrvicu teatralnosti pri početnom pomaku. Korak od mene zahtijeva jako malo hrabrosti, učinit ću ga iskreno i pitanje koje ću postaviti me zaista zanima. Učinila bih korak taj i da mi dotični ništa ne predstavlja, no to bi prošlo bez ovakvih priprema i sakupljanja samopouzdanja.
Naravno, postoji i rupa u svemu tome. Ta kako i ne bi, rupe su sveprisutne; golicave i izazovne. Plan može propasti u početku, krivi ga odgovor posrednika može srezati u korijenu.

***

Oh, kakvi me pothvati sve početkom sutrašnjeg dana čekaju!
I noć što je preda mnom, obuzeta je velom odgovornosti i strpljivosti. Izazvah sebe na dvoboj, pogledah se u oči i rekoh si, ovog puta ne uspijem li, glazbe se umjetničke odričem do sljedećeg punog mjeseca.
A glazbom tom mjeriti se u mojim očima ništa ne može - jedini duh što me ubaciti može u svijet malen i poput raja savršen. Utopiju u mojem srcu te melodije gomilaju, snenim me obzorima blago umiruju, a značenjem zadiru pod kožu, služeći se strelicama uma.

Ako karakter svoj na površinu ne izbacim već ovog dana, kažnjavam se bolnim jednomjesečnim skopnjivanjem duše.

Ljubavlju svojom uz mene budite, čitatelji dragi.
U dvoboj sa sobom krećem.

[opsceni se smijeh glasno odbija o zidove, čineći sve gore napisano intrigantnim i upitnim]

Bilo je nevjerojatno.
Uspjela sam se potpuno opustiti na par pjesama, potpuno plesati, Marin me oduševio kao ludi partner u izvođenju idiotskih plesova, znali smo pronaći ritam i tijela podrediti ritmu.
Marine, ljubim ruke.



Roger je car.
Večer želim zadržati u sjećanju, no već mi polako isparava.
Ostaje samo osjećaj, ambicija i pritajena sreća.
Pa i oduševljenje.
Nisam se očekivala večeras, ali sam ipak izašla pred svima i oslobodila se straha, srama i granica ega.
Jednostavno me nije bilo briga, u zagušljivoj, zadimljenoj prostoriji, s Garfieldom na bijeloj majici i melodijom u srži tijela.
Nestalo je svako priželjkivanje, svaki dah tjeskobe, bol se otopila u znoju, vrućina me tjerala na smijeh, pokreti su se nesvjesno stvarali.

Ovakva mi je noć trebala.
Nije ispunila sva moja očekivanja, doduše, ali uspjela sam opet biti ja. Nikakvo mi drugo zadovoljstvo nije potrebno.
I znajući da sam zaista natrag, shvaćajući da su i trenuci depresije oduvijek dio mene, spremna sam za učenje.

U ponedjeljak sam geeky, be prepared.

Još samo par sati.
Svaki dan očekujem puno od sutrašnjeg dana, no danas je subota.
Subota je, inače, jedino danas od kojeg nešto očekujem. To dosta govori o meni.



Otkad sam se probudila, nisam rekla ni jednu riječ. Ratno stanje u kući. Daklem, bit će borbe za večerašnji izlazak.
Njima je teško prihvatiti činjenicu da im je kćer stopostotni klošar. No ja ne želim baciti svoju smeđu, zakrpanu jaknu od brušene kože i svoje pljesnive sive kapute. Ne želim pokupiti slinave maramice sa stola i isprazniti pepeljaru. Ne želim pospremati krevet svako jutro. Ne želim ni otvarati prozor da se soba razvjetri. Ne želim se suzdržavati od sitog podrigivanja nakon obilnog ručka. Ne želim prestati pljucati hračke u praznu vrećicu slanih štapića.
Zaboga, želim ostati ono što jesam, pa makar bila ovako nezgrapna i neženstvena.
I dalje želim udarati trenera lopticama.
A znam se kontrolirati kad treba. Znam biti glamurozna. Čak sam naučila hodati u petama od deset centimetara. Nije bitno što sam se nakon par sati izula bosa nasred grada i šetala tako gradom u jedanaestom mjesecu.
Nije bitno.

I onda meni majka uhvati kenjati zbog neobrijanih nogu.
Zaboga, tko još brije noge usred zime?
I otkad su moje noge njen problem?

Skandalozno, ne?


-------

Existence well what does it matter?
I exist on the best terms I can.
The past is now part of my future,
The present is well out of hand.
The present is well out of hand.

-------

Iz određenih razloga, moj je um odlučio spavati u ranu zoru kad je mobitel alarmirao krajnje vrijeme za buđenje.
Ni tijelo ga nije poslušalo; jedino je ruka poletjela k mobitelu i izvadila mu osnovni organ.
Tek mnogo kasnije žestoka me bol i mokre su me suze trgnule iz sna, abdomen je zavrištao izluđen zaljubljenošću i željom.

Sutra:
Uz pripomoć, pobijedit ću strah.
Roger će biti posredno sredstvo, sredstvo će biti (velika tajna).
Ohrabrena tada, poduzet ću korake potrebne, odvrlegat ću ultrapametnu rečenicu, izazvat ću zastoj disanja i divljenje, pričat ćemo, shvatit ćemo, voljet ćemo sutra.



Primijetite sarkazam.

Dobro, koji je to vrag sad bio?

(najava: da, mjesto radnje: uz cestu, vrijeme radnje: maloprije, glumci: znam ja.)

Zašto me tako gledaš.
Bila sam rastresena, htjela sam promjenu.

Cigareta smiruje menstrualne bolove. A Toolova pjesma 'Sober' ih čini ugodnima.
Mancinijev Pink Panther te vodi na... putovanje. :)

'Have a nice trip', piše na plakatu pokraj ulice.

Oh, hvala.
Ugodno iznenađena.

I, da, zaboravljam ono što uporno želim zaboraviti.
Rezignejšn.

Palim blues.
Nebo je predivno.

Posramljena sam, jesam.


Show me the way
To go home.
I'm tired
And I want to go to bed.


Nisam tužna.
Ali bih plakala.

Pa da.
[tup]
Prazna sam.

Najdublje isprike. Ne mogu, nemam volje, a nisam ni sposobna.





Lounli aj em.